barakokula

Majcino srce....

Zasto bas njeno?

Zasto je uvijek nekakvo...zasto?

Ona je zena svoga vremena...

Njena Kuzina i njena kucna vesta...

Kucna vesta godinama mijenja samo boju ,

ali ne i formu...

dok njena kuzina?

...ona je sve veca...

Di su svi otisli? Jesu li dobro?

Jeli ovaj stol uvik bija ovako ogroman?


Odlutase misli za onima koji vise nisu tu...

Za ljubljenim odlutase i misli i suze i molitve...

"Ooo Boze,sta bi dala da je ON tu...

"Mozda oni najmladji nebi onako..

mozda bi i stariji malo drugacije?

..on bi nju sigurno razumija...ta isti su...

a ona mala?...ma nema do nje..."


Tiskaju se misli,koja li ce biti brza,

stare ne odlaze a nove samo dolaze,

preskacuci jedna preko druge ...

i vec nekoliko zbrckanih katastrofa nadimlje prsa..

polako...

sasvim polako...izlijevaju se preko trudnih ruku.

Samo one umorno miruju u krilu.

Zvoni.

Prenuvsi se ,ugleda kroz prozor noc..

brze-bolje upali svitlo...ko li je sad Boze moj?

Oooo ti si! Bas sam mislila na te ...Kako si ti meni?

Znas ja te mozda nikad nisan razumila

ali uvik mislin o tebi,molin za te....


U tom trenutku ,po prvi puta....osjetim SVE...

osjetim ...da "srce nije u glavi"...

Ko-na-cno...napravih korak u prazno...

"osjetih" moju majku,

njen glas mi ispunjava dusu...milina mi je..

Prvi put ...prvi put sam potpuno slobodno vezana za moju mamu...

Mama i ja tebe volim!!




Uploaded with ImageShack.us

Ima godina kad je i sredinom desetoga miseca...jos uvik lito.
Sve je jos mirisno,sareno u svim toplim bojama rasutim po ulicama.. bose noge jos u laganim sandalama.
Ali zasto ja to uopce pocinjem od kraja lita?
Zato sta mi onda od lita do Bozica prodje u tren.
Nisan se ni okrenila a vec se toplina Bozicnog ugodjaja rasplinula ulicama,ducanima i naravno u toplini doma.
Nakon Bozicnoga susura i ugode,sustreta sa obitelji ,prijateljima i ...samim sobom...
napokon...dolazi olaksanje u monotoniji Sijecnja.
Mozda nekakva uvertira u Februar, koji je za mene jos uvijek najtuzniji .Moj Tata je "izabrao" isti dan dolaska i odlaska sa ovog svijeta.Nekako se od tada osjecam stvarno odgovorna za svoj zivot i ponekad mi je tesko,ali se vise ne osjecam "napustenom",prihvacam "promjene"...u zraku se vec osjeca pocetak lipsih vrimena...
U Ozujku je rodjen moj sin...i pocinju prvi balkonski radovi..suncani dani su sve cesci,svejedno ne koristim godisnji...njega cuvam za neka jos lipsa vrimena.
U Travnju je bio dan mog vjencanja ili Aprilili dan,vjencani dan moje sestre,moj veliki brat ima rodjendan kao i moja mama.Vazno je biti pun ljubavi u ovom mjesecu . Dati i uzeti. Mala Matura.Cesto puta nisam izasla na ispit."Nisam spremna"
Maj je budjenje i pocetak opet necega ..bilo cega..joga,biti u pokretu...biti van kuce.Najcesce nisam kod kuce.
Lipanj je obicno kisni prelaz u ljetne mjesece ...to me uvijek malo deprimira ili nekako uspori..Svejedno jednog dana dodje i Srpanj.
Ljeto je ,ma gdje ja bila ,uvijek jednostavno lijepo,neoptereceno...pozelim otici u ljetno kino,biti u Pivskim vrtovima,sjediti sa drustvom...pijuckati vino ..otici na nocno kupanje.Ali...
Na zalost , splitsko ljeto je obicno pri kraju kad sam ja u Splitu.Nocne kalete i volti kriju predivne momente..i nostalgiju u ljepoti svakog momenta.Etno-Gradina.Etno-Nela.
Volim Vis.Volim vas.Volim nas.
Dolazi Rujan....njega bas volim.Svi su nekako ugodno umorni i svak zeli dovrsiti ono sta nije..ja kupujem knjige,ili nove cipele,borsu i naprosto..biti opet malo u poznatom susuru.Odlazak od susura mi je uvik kao kad je vrime posjeta u bolnici,zavrseno.Ja ostajem.
Iako sam ja ona koja odlazi.
Tako je to vec dugi niz godina....kad me krene... uskladit cu godisnja doba , kasnog ljeta jedne godine zelim poceti iz pocetka...



Uploaded with ImageShack.us

Eto... i mene je ulovila!

Nisan nikad razumila kako je to biti tesko bolestan sa nekon "obicnon virozon"...ali sam bome iskusila i to .

Danas postoji kozna koliko razlicitih vrsta virusa i viroza, te nikad neznas di ce te koja iznenadit...neznas di ti je

slaba tacka..nemos se ni branit.A nemogu stalno ni biti u "obrani".

Onda bi morala na primjer, svako jutro popiti nataste sok od svjeze iscidjenoga limuna,karote,jabuke,grejpa..pa

onda ne bi bilo lose nastaviti sa SPORTOM.

Gimnastika ili trcanje ...moze i na svjezem zraku..brrrrr.

Znaci,preventivno zivit sasvim drugacije ...hm.

Kad dodje proljece ja cu se bacit u pokret,do tada cu se motivirat citanjem i vitaminima

Mozda da opet pogledan onoga Ramba..


http://youtu.be/WoLVWvqEwzs


ali san nekako zapela na onoj spici o filmu "Zov Kitova" ...i film mi se jako svidija.

Kazu da viroza i ovako i onako traje samo dva-tri dana...pa sam se opskrbila sa filmovima,papirnatim

maramicama,telefon i mobitel su nadohvat ruke...dakle suosjecanje osigurano a ono najbolje pomaze pri

ozdravljenju od svih viroza.

Maskare..svugdi na svitu i kroz vjekove imaju tradiciju..
Trebala mi je cila vjecnost za tih par metara ...kako bi jedno dobro dite reklo "od avde do ande"..jer danas je ludnica,danas pocinju maskare!
Dani kad su sve i svatko "dodirljivi"..
Neki su zaposleni temama danasnjice..



Uploaded with ImageShack.us

.Neki se zabavljaju "starim" temama...parkiraju biciklu i...



Uploaded with ImageShack.us

"triba malo i zaradit"...pa da se svi veselimo..



Uploaded with ImageShack.us

..ali ako si dite u dusi ,"sve ti je slatko"narocito sa Nutelom...



Uploaded with ImageShack.us

Kakavr smisni,sareni svit!



Uploaded with ImageShack.us

Brrrr...samo da nije MOJA mama!

Odlucila san da je danas dan dobrih misli.
Od jucer se nista nije prominilo osim sta san ja odlucila da je danas dan dobrih misli.
Sve ima svoju kontru i onu drugu stranu paaa ..sad je vrime da je i primjetim.
Dan je poceja ka i obicno...miris svjeze kuvane ,"crne" kave se prosirija po ciloj kuci,sa salicon u ruci setuckan po kuci i zalivan kucne biljcice,slusan radio..uvik sve isto"..i oce li ti njemacki predsjednik sam otic ili cemo ga mi natirat da ode... ili ubija,opljacka ovi ovoga ili oni onoga"..pih,medijski rat zvijezda..ka da se takmice ko ce bit sve do u sitnicu, grublji i brutalniji...u svim vijestima...prije i poslipodne..jadni ti usamljeni starci koji ipak pamte "neka druga"vrimena ..da si i u punoj zivotnoj formi uvati te straj a kamoli star,nemocan i sam ali oni barem mogu ugasit te neke medije ali sta ce bidna dica,sta oni znaju ..oni su "ovisni" o tim medijima koje mi kreiramo...ja san prestala to slusat,cin cujen frekvenciju govora,ja se iskljucin .. e, a onda uleti Adel i meni je opet sve dobro..to ukljuci,iskljuci..ma i to mi je dodijalo.
Oden kao i obicno do Terace,otvorit vrata za prozracit kucu,pozdravit veliko stabloKestena i neke od njegovih gostiju u dvoristu.Oni obicno glasno grakcu, skakucuci sa grane na granu a Kesten sve dostojanstveno nosi i mudro "suti" .



Uploaded with ImageShack.us

Vanka je u zadnja dva tjedna napadalo toliko snjiga da je pogled sa balkona u dvoriste kao i pogled iz aviona...sve se bili..Naravno da mi je prava milina kad sam u toplome i nemoran "izac" do grada ili ici na posal .U tom gustu i miru ,lagano srkucuci crnu,vrucu kavu ,pogledam zadovoljno na moju Aloju .."kako san ja nju dobro zastitila" i
...SLEDI MI SE SVA TEKUCINA u meni!!!
MIIIIIIIIIIIIIIIIIS!!? ...
"Za Gospu Blazenu!?"Odakle on.. OVDE!! Na prvome katu?Kako se popeja do gori--ili sta je jos gore,najgore..odakle je on dosa? izvanka ili iznutra?! Paaaala...koji sok! Ukipila san se.....a on?
Sakrija se iza "dobro zasticenoga" pitara od Aloje i...viri samo glavicon...gleda me u cudu i ponovo se sakrije..
Nije da san Tarzan ali u tom trenutku je to ionako svejedno...i oni koji su spavali i oni koji su vec bili na nogama..SVI su radoznalo virili sa prozora,teraca ili iz dvorista ...i promatrali razvoj dogadjaja !Naravno,vidili su samo mene kako buljin u kantun od Terace i stojin ka ukopana...u pidjami...na - 12 C...sa Foto Aparaton u jednoj i salicom kave u drugoj ruci...I sta sad?!Niko mi ne moze pomoc..nikoga ne mogu pozvat...nemogu se maknit smista...ma nemogu rec niti " A "!
Proslo je ko zna koliko sekunda dok san ja prodisala i kao i u svim takvim situacijama kad si S A M i do guse u G..gabuli..dogodi se ono naj..neocekivanije..u panici molin Misa da ode,da on SAAAAM ode jer ..ja,ja cu inace onda morat zvat "u pomoc"..nekoga strasnoga i meni a kamoli ne njemu..oni kucepazitelj je tako strasan da...ma ko zna...ma najbolje je da on sam ode,da ga ja ne mrzin ali da ga se ja jednostavno bojin .Od kad mi je oni moj rodjak bacija sa balkona mrtvoga misa,ja san ...ja nemogu...ja.. obecajen mu da cu mu bacit stogod hrane po dvoristu ,da se on i nemora penjat tako visoko...mlije mi mozak,sve u glavi,ja narafski nemogu ni pisnit ...
ON izadje iz sklonista te stane ka frajer uz pitar,popenje se na zadnje noge i pogleda me...netremice nekoliko"sati"..."slegne ramenima",spusti se na sve cetiri,uzme "nesto", valjda hranjivo sa sobon i ka svaki gospodicic,suskajuci....ODE...!!
Okrecen se oko sebe nevirujuci svemu ne samo ocima..neznan sta bi mislila...pravo tupilo ali onda cutin smrznute ruke,jedva san ostavila stvari ...da stvari,ma kako se nisan sitila da ga barenko slikan...pa sta je onde barem po ure i pravija se vazan...udjen u kucu ...
...i cujen zavrsetak Adeline pisme...
Onda ,radi male rekonstrukcije dogadjaja.mislin se...Boze,kako li je to lipo kad mislis dobro,pozitivno,iskreno,...sve se rjesi na najbolji moguci nacin.... i oden u dvoriste noseci razne sjemenke i mrvice jer...,obecanje je obecanje...a danas je dan kad san se uvjerila koliko je mocno..sta "covik" misli..."lipa ric i gvozdena vrata otvara"..neko stariji i mudriji bi reka a ja kazen da je lipa misao pocetak lipe rici...pa eto...
zelin Van svima ...liiipi.liipi dan!



Uploaded with ImageShack.us


.."u svakom danu,u svakom pogledu.. sve vise i vise napredujem"!!

Sad cu okrenit plocu i necu grintat kako vrime brzo prolazi...nisan se ni okrenila a vec je proslo nekoliko miseci da se nisan javila na ove stranice...ova slicica je mozda moja preslika...





Uploaded with ImageShack.us




Pozdrav

Sjecam se.....
davno..a kao da je jucer
kao da jos uvijek cujem
budi dobra,
budi poslusna,
budi pristojna
budi radisna,
budi uzorna
iii...
nemoj biti uvijek direktna
nemoj se druziti sa svakakvima
nemoj,nemoj,nemoj biti naivna..
Hm,
Trebale su godine proci..
Sada se okrenem,
nasmijesim,
poljubim i ostavim...
Ne mogu biti ako nisam,
ako nisam ne mogu biti...
I hvala Vam!
Sada znam...

Uvijek iznova imam potrebu zaci u sferu potpunog osjecanja...doci do nekih korijena mene,kao stabla koje raste prema nebu i cvrsto stoji u korjenima povezan sa zemljom...I sve je dobro dok ima fotosinteze,rastes,zelenis se
i mislis da imas jako puno vremena a onda sve stane...prvi zivotni "racuni",prve promjene i primjene "naucenog"...sve, kao da zapravo pocinjem ponovno zivjeti.
Ranije bi mi to bilo "kao stivo za ucenje",rezimiranje,nastojanje sve popamtiti i iz toga nesto "nauciti",odrediti ili barem prepoznati put gdje me vodi ovaj zivot.
Sad mi je kao ogledalo...i to je lijep osjecaj...ne muce me pitanja jer odgovori samo "dolaze".Prepoznajem ih u licima onih koje nisam srela od mog djetinjstva,ili onih koji su u mom zivotu "uvijek",ili onih koji odlaze u sjecanje o jednom sasvim drugom "listu" mog zivota. Sve se to obicno pocinje dogadjati onda kad vise nema "fotosinteze" ili topline jednog od roditelja i moras se nauciti izloziti "svim vremenskim uvjetima"...bez straha...bez ljutnje...bez ogorcenosti...u ljubavi sa samim sobom i svima koji su bili ili jesu dio tebe.
Tako se ponovno radjaju predivni ,nezaboravni momenti sa ljudima koji nisu dio tvog "stabla" ali jednako disu,pjevaju i tuguju.Da li smo mi isto tako negdje u korijenima povezani ili je to samo odraz u ogledalu? Mislim da je oboje...i to je najljepse...uzivam u toj spoznaji.
Osjecam se slobodno...druzeci se sa dvadesetak raftasa na Cetini...u svim vodenim ludorijama,opusteni i bezbrizni jer svi "disemo"isti zrak,pijemo vodu iz iste rijeke i kupamo se pod istim suncem...svi smo mi isti...razigrana djeca...


Ooo, radosti!!




Uploaded with ImageShack.us

Zajedno smo jaci...



Uploaded with ImageShack.us

Da se vode napijem,tvoje vode studene...



Uploaded with ImageShack.us

I Cetina tece dalje....Oj,Cetinoooo rijeko...la,la,la,la,la...



Uploaded with ImageShack.us

Dosla san doma.
Ma mislin se ..lipo ce mi doci malo da udahnem miris soli ili da se osvjezim u najlipsem,najcistijem moru na svitu...e..
Moja prija je iz jednog grada vozila u drugi da bi mi zajedno uživale u tim prvim pogledima na naše more....
Vručina nam sidi na glavi, ali još nedovoljno da nas zaustavi...Gibamo se usporeno ali sigurno od Zadra do Paga...
Odlazak na Pag je ulazak u jednju treću dimenziju...koja se ne može objasniti riječima,....
Kamen i sol pomiješani u zraku . Ništa nije u pokretu...osim nas.Gdje god pogledam svugdje su gola brdasca,bez iti jednog stabla...osim u ostacima starih napustenih mirina.Cak i tu su ih zimske bure "iskrivile".Svejedno lijepo ih je vidjeti..kao zelene,ukrasne botunice na jednostavnoj plavo-sivoj "odori".Iza slijedece okuke pukne pogled i ja nespremna ostanem bez daha...sa visine gledajuci na cijeli zaljev,vidim ostatke jednog zdanja koje i sada "cuva"tko zna koje stare price...mozda o gusarima iz nekih davnih vremena,mozda o djevojci sa dugim pletenicama koja je cekala svoga dragoga...kako god,ostaci tog velicanstvenog zdanja je sjedinjeno u ljepoti sa morem i hridi na kojoj stoji ,odolijeva zubu vremena i svim vremenskim cudima,prihvacajuci sve onako kako jest.Da u njoj netko zivi...mislim da ne bi bilo ljepseg ili cjelovitijeg zdanja u cijelom kraju.Ali u njoj nitko ne zivi i bas joj ta toplina nedostaje.Zbog toga ona osamljeno i dostojanstveno "samo stoji" ...stoji dok ne padne.A meni je u tom trenutku na plus 40 odjednom bilo nelagodno"hladno".Sjetih se moga tate i njegove.."ma otvori oci i usi -UCI "! Eto ... nije to bilo koja kula od karata,nego prava ljepotica ...pa "odlazi"... jer u njoj nema topline..tu vise nitko vidljiv ne stanuje...samo pokoji ribar dodje i prodje...




Uploaded with ImageShack.us


Nakon nekih samo par kilometara dolazimo u jednu sasvim drugu vremensku zonu...modernih kuca nabijenih jedna do druge..plazom prepunom suncobrana i ljudi koji nemogu "disati"od vrucine.Sjedimo ispred kafica,hladeci se eiskaffeom,promatrajuci uglavnom "strance"kako se prze na tom zalu ne mareci za stetna zracenja niti za one koji im pokusavaju prodati pecene kukuruze!!??,plasticne slape,"luft-madrace",jos koji slobodni krevet..jer je vrime od godisnjih odmora kad je dobra zarada i dok jos ima ljudi...uf,cijeli taj "susur" i cirkus svake godine u ponavljanim ciklusima umjetno-pravog "zivota",...meni nije donio onaj osjecaj topline kao ona stara mirina. .
Ali sto je tu je...zivim u ovom vremenu i "primjecujem" i jedno i drugo...mozda jedino tako mogu biti dio svega i sa zahvalnoscu voljeti sto sam tu...uzivam promatrajuci.Sjedim ispred kafica sa mojim dragim ljudima i ...vruce je...

U dusi mi je more...

Veceras sam slucajno cula pricu o djevojci koja je nestala...samo tako... nestala iz zivota njene obitelji,njenih prijatelja,suskolaraca i svih onih koji su je poznavali.Nakon dugotrajne potrage su uhvatili tog "nekoga"u ljudskom obliku ali samo obliku,jer je on tu dijete-djevojku silovao,udavio i bacio u rijeku...
Koliko li samo mrznje ima u tom cinu? !
Rasplakala sam se od uzasa,tuge,suosjecanja sa njom i njenim roditeljima...
Citam komentare ljudi... i svi bi ga oni mucili i ubili.
A svi su sigurno samo uzasno tuzni kao i ja ...bespomocni...jer koliko li je takvih ljudi na svijetu?Kako se nositi s time,s tom bolescu....zvanom mrznja?Kako je izlijeciti?
Kad bi barem bilo moguce barem na trenutak poslati "snop" bozanske ljubavi u ta siromasna,stisnuta,prazna srca..tako da ih ili izlijeci ili ...da njihovo srce kaze" NE-NE ZELIM vise sluziti taj "bolesni um"!!
Oni koji u sebi ne nose nista osim mrznje...nemaju zapravo sto ni izgubiti.Kakav li je to zivot u mrznji?Sto je uopce zivo u tom tijelu?
Kako bi izgledao nas svijet kad bismo nasli lijek protiv mrznje.?!..Koliko bi djece moglo i dalje hodati bezbrizno po svijetu noseci u sebi poruku ljubavi a ne ..danas straha a vec sutra ...mrznje.
Ovo se ne dogadja samo njoj,ovo se dogadja i nama..ovo se ne dogadja samo nekim drugim roditeljima...i ja sam roditelj!

Kad bih samo mogla reci koliko sam tuzna...zbog nje,zbog njih...zbog nas!




Uploaded with ImageShack.us



Ovaj cvijet je procvjetao jer ga je netko volio...tebi malena u spomen!